Kontrolisanje pristupa lokacijama atraktivnim za pse

Psi su motivisani da lutaju po javnim mjestima gdje imaju pristup resursima kao što je hrana. Kako bi se ograničilo lutanje, naročito u određenim područjima gdje se psi ne tolerišu (npr. škole i javni parkovi), pristup ovim resursima mora biti ograničen. Ovo bi se trebalo uraditi pažljivo i u saradnji sa mjerama koje smanjuju lutajuću populaciju, kako bi se spriječilo izgladnjivanje pasa kada se uklone izvori hrane ili kada se prebacuju na drugu lokaciju da pronađu izvor hrane.

Ovo se može postići na više načina:

a. redovno uklanjanje smeća iz domova i javnih kanti

b. ograđivanje lokacija za prikupljanje i odlaganje smeća

c. kontrola nad uklanjanjem leševa i iznutrica

d. korištenje kanti koje sprečavaju hranjenje životinja, kao one sa teškim poklopcima, ili stavljanje kanti van dohvata životinja

e. edukacija ili provedba mjeri kako bi se spriječilo bacanje smeća (i prema tome slučajno hranjenje pasa) i da se zaustavi namjerno hranjenje pasa u određenim lokacijama voljni da pruže standardne usluge besplatno ili pri jako niskim cijenama. Studenti veterine mogu biti voljni da pomognu kao dio njihovog treninga i to bi mogao da bude formalni dio njihovog obrazovanja, iako će trebati obezbjediti nadzor. Volonteri veterinari i bolničarke iz inostranstva također mogu biti koristan izvor podrške, iako postoji mogućnost da ih lokalni veterinari smatraju prijetnjom ako oni njih vide kao zamjenu za veterinarske usluge koje lokalni veterinari pružaju.

Održivost ovog resursa je također komplikovano jer putni troškovi mogu biti jako visoki. Može biti poželjno da se iskoriste ovi volonteri kao podrška za unapređenje vještina i znanja lokalnih veterinara.

f. Održivost: Plan koji ilustruje kako će se program održati dugoročno bi trebao biti napravljen na početku; humano upravljanje populacijom pasa ima početak ali nema kraja, jer on zahtjeva kontinurianu aktivnost kako bi se populacija pasa održala na željenom nivou. Uključivanje i dogradnja lokalnih kapaciteta će podržati održivost, kao i razvoj odgovornih vlasnika životinja jer će individualni vlasnici pasa početi podržavati aktivnosti programa za upravljanje populacijom.

Ciljevi, svrha i aktivnosti

Plan programa bi trebao sadržavati jasne i dogovorene ciljeve i svrhe. Također je bitno u ovoj etapi da se opišu indikatori koji bi se mogli koristiti za procjenu napretka tokom svake etape programa.

Indikatori će biti korišteni da se prati i procjenjuje uspjeh programa (pogledajte dio E) i treba se uzeti u razmatranje na početku jer će odrednice sigurno biti neophodne kasnije. Ako je veći broj organizacija uključen u upravljanje populacijom, trebat će sastaviti ugovore tako da je svaka strana svjesna sveobuhvatnih ciljeva i njihove uloge u programu. Ovi planovi bi također trebali biti preneseni krajnjem korisniku, kao što su vlasnici pasa i zainteresovane strane na koje će utjecati ovaj program iako oni nisu odgovorni za aktivnosti (ovo može uključivati i određene organe).